Fondacija Centar za javno pravo (FCJP), Centar za edukaciju sudija i tužilaca F BiH (CEST F BiH) i Udruženje sudija F BiH su dana 02. 10. 2020. organizovali stručno savjetovanje o obrazovanju pravnika za sudijsku/tužilačku funkciju u Bosni i Hercegovini. Na savjetovanju je bilo prisutno ukupno 16 učesnika, pripadnika akademske zajednice, VSTV-a BiH i nadležnih državnih organa.

Skup su otvorili: Dr. sci. Arben Murtezić, direktor CEST F BiH i Prof. dr. Edin šarčević, profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Leipzigu (SR Njemačka). 

Izlagači su u prvom panelu bili autori analiza za publikaciju “Pravosudni ispit u BiH: reforma na čekanju”. U fokusu izlaganja sudija Dr. Smaje Šabića (Općinski sud Zenica) i Branka Perića (Sud BiH), te mr. sci. Nihada Odobašića, saradnika FCJP-a i doktoranda Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, bio je pravosudni ispit u Bosni i Hercegovini – normativni aspekti te kritika postupanja nadležnih ministarstava pravde u kontekstu programa, komisija, literature i procedure ispitivanja. Sudija Šabić je, uz to, dao uporedni pregled nadležnosti institucija koje se bave edukacijom pravosudnih kadrova.

U drugom bloku se više pažnje posvetilo uporednom pravu.  Dr. sci. Arben Murtezić i Dr. sci Davor Trlin (stručni savjetnik u JU CEST F BiH) su komparirali institucije za edukaciju sudija i tužilaca u BiH sa Pravosudnom akademijom Srbije, a nakon njih je Aneta Arnaudovska, viša savjetnica za borbu protiv korupcije u RCC-u, i bivša direktorica Pravosudne akademije Sjeverne Makedonije objasnila transformaciju tamošnjeg centra za obuku pravosudnih kadrova u Pravosudnu akademiju Sjeverne Makedonije, sa posebnim osvrtom na probleme sa kojima se susretala u tom procesu, u odnosu sa zakonodavnom i izvršnom vlasti, te regulatorom pravosudnog sistema. 

Nakon izlaganja referenata, uslijedila je diskusija. Na osnovu koje su se iskristalisali slijedeći zaključci:

1. Pravosudni ispit je najslabija karika u sistemu edukacije za sudijsku/tužilačku funkciju u BiH. Kriterija za određivanje članova ispitnih komisija nema. Primjetno je odsustvo pripadnika akademske zajednice u komisijama. Takođe se uputila kritika pripremnim seminarima za pravosudni ispit, u smislu svojevrsne “male privrede”-da isti ljudi koji su ispitivači na pravosudnom ispitu su i predavači na pripremnim seminarima.

2. Moglo bi se razmisliti da se na pravnim fakultetima uvede pravosudni smjer, i to ponajbolje u drugom ciklusu studija.

3. Transformacija centara za edukaciju sudija i tužilaca u Pravosudne akademije/Pravosudnu akademiju BiH je godinama bila zapostavljeno pitanje. Jedini pokušaj do sada je bio prijedlog Srednjoročne strategije početne obuke i stručnog usavršavanja, koji je 2010. sačinio bivši direktor CEST-a F BiH, gosp. Dr. sci. iur. Šahbaz Džihanović, a koji nije naišao na podršku CEST-a RS. U ovoj strategiji je predloženo formiranje Pravosudne akademije BiH. Od izvještaja relevantnih međunarodnih organizacija, ukazalo se na Peer Review izvještaj Evropske komisije od 2018. godine, u kojem se preporučilo formiranje Instituta za edukaciju na državnom nivou. VSTV BiH je samo zaključilo da za to nema potrebe i da je postojeći sistem edukacije dovoljan. 

4. Učesnici su saglasni da je poželjno formiranje Pravosudne akademije BiH ili barem pravosudnih akademija na nivou entiteta, ali da za to treba duži vremenski period. Osnov za ovaj proces postoji, budući da je već započela početna obuka za novoimenovane sudije i tužioce, zajedno sa procesom mentorstva u “pilot” sudovima. Takođe  CEST-ovi od 2016. godine, provode obuke sudijskih pripravnika I sudijskih pripravnika-volontera, koji se izvode većinom ex chatedra metodom i predstavljaju svojevrsnu pripremu ovih kategorija pravnih profesionalaca za pravosudni ispit. Ključni problem za uvođenje modela pravosudne akademije u BiH je nedostatak političke volje i manjak finansijskih sredstava. VSTV bi ovdje mogao biti prepreka, ukoliko bi imao otpor da se odrekne vlastite nadležnosti u prvom imenovanju sudije/tužioca. Pravosudna akademija/akademije bi imale nadležnosti: 1.) pripreme polaganja pravosudnih ispita (koji bi se polagali kod drugih subjekata-ministarstva pravde, VSTV…), te: 2.) ili a.) početne obuke novoimenovanih sudija/tužilaca ili b.) obuke onih pravnih profesionalaca koji su položili pravosudni ispit (a nakon uspješnog okončanja obuke, VSTV bi ih bilo obavezno imenovati). 

5. Kvalifikaciono i pisano testiranje koje je jedan od elemenata prvog imenovanja u pravosuđe na funkciju sudije/tužioca sadrži isti program kao i pravosudni ispit, pa je riječ o svojevsrnom polaganju pravosudnog ispita poslije pravosudnog ispita. Moglo bi se, stoga,  razmisliti da se pravosudni ispiti kod ministarstava pravde jednostavno ukinu a da “kvalifikaciono i pisano testiranje” kod VSTV-a zapravo bude jedini pravosudni ispit.

6. Nema poopćivog modela edukacije nosilaca pravosudnih funkcija i evropske države se opredijeljuju za onaj model koji im najbolje odgovara (pristup “od države do države”), uzimajući u obzir brojne faktore. Iskustva Sjeverne Makedonije bi za promišljanje o transformaciji modela bila adekvatnija nego iskustva Srbije, s obzirom na broj sudija i tužilaca u državi.

Referati za skup se mogu preuzeti pod linkom: http://fcjp.ba/index.php/projekti